... večeras ću leći na postelju od suhog lišća prekrivenu mojom maglom koja se nadvija nad turobnim pogledom moga oka...
... zaspat ću u naručju rane jeseni koja guši moja osjetila svojim prejakim zagrljajem iz kojeg se ne želim izvući...
... zauvijek ću potonuti sa zadnjim zrakama sunca koje će svoj sjaj izgubiti u tami moje duše koja godinama ne prestaje plakati...
... želim otići., želim pobjeći...
., ne želim i ne mogu se vratiti u "one" dane koji me progone i koji mi prijete...
... toliko silno želim potonuti i u očaju rosno jutro okupati jednom suzom puštenom poslijednji puta...
... večeras ću leći na postelju od suhog lišća prekrivenu mojom maglom i .., zauvijek zaspati...