promatrala sam te sinoć., opčinjena načinom na koji me gledaš.
moje su oči prelazile svaki dijelić tvoga lica., zaronile u bistrinu tvojih očiju uperenih u moje usne.
prestao si me gledati u oči jer sam te tako molila. ne mogu podnijeti tvoj pogled prepun mene.
približavaš mi se sve bliže., osjećam tvoj dah na svom vratu.. dah toliko vruć i nježan da imam osjećaj kako smo jedno biće u nekom nepoznatom, uzbudljivom prostoru obavijenom tajnom istinom stvaranja života.
želiš me.. i ja želim tebe dok me naglo obuzima neka čudna vrlina..
postajem nevidljiva i cijelim bićem jurim u svemir, bježeći od tebe., ne dozvoljavajući ti da me uhvatiš..
još više te želim.. ne znam kako da ti pobjegnem..
zato., ne gledaj me u oči jer one od ljudi stvaraju gubitnike...